Danas kada se rade mnoga istraživanja proteina a-sinuklein pa tako mamo i istraživanje koje je u trećij fazi cjepiva u AFFIRIS AG Austrija koje obećava šta imamo sada iz prirode.
Riječ je o biljkama koja su prošla mnoga istraživanja i pokazala se učinkovitim kod oksidativnog stresa.
Oksidativni stres
Oksidativni stres je stanje organizma u kojem dolazi do povećanog stvaranja izuzetno reaktivnih, slobodnih kisikovih čestica (O–). Takve čestice nazivamo „Reaktivne kisikove čestice“ ili skraćeno ROS (Reactive Oxygen Species). One su glavni krivac za nastanak oksidativnog stresa. Slobodna reaktivna čestica je atom ili molekula koja sadrži nespareni elektron (pozitivni, negativni ili bez naboja). Kod optimalnog funckioniranja obrambenog antioksidacijskog sustava organizma i normalnog imunološkog odgovora, mehanizmom prilagodbe povećava se količina vlastitih antioksidanata koji neutraliziraju nesparene kisikove čestice
Povećanom riziku od razvoja oksidativnog stresa izložene su sve osobe čiji organizam nije u mogućnosti vlastitim mehanizmom prilagodbe povećati stvaranje antioksidanata i održati ravnotežu, kao i osobe kod kojih je potreba za antioksidantima povećana.
Nastanku oksidativnog stresa posebno su podložne starije osobe, osobe koje boluju od nekih kroničnih bolesti kao što su šećerna bolest, reumatske bolesti, Alzheimerova bolest, maligne bolesti, moždani i srčani infarkt, ulcerozni colitis, Crohnova bolest, Parkinsonova bolest, mišične distrofije i žene koje uzimaju hormonsku nadomjesnu tearpiju i/ili oralne kontraceptive.
Povećana potreba za antioksidantima javlja se i tijekom svih stanja u kojima je povećana potrošnja kisika, kao na primjer tijekom povećanih napora i fizičkog opterećenja kod sportaša. Pušači su također posebno ugrožena skupina budući jedna cigareta producira nekoliko miliona nesparenih elektorna.
Veronica officinalis
Veronika ili razgon (Latinski naziv: Veronica officinalis) je zeljasta višegodišnja biljka sa nježnim ljubičastim cvjetovima koji se pojavljuju od maja do avgusta. To je vrijeme kada se od Veronike mogu praviti biljni ekstrakti ili se prikuplja za sušenje.
Veronika sadrži veliki broj aktivnih materija: organske kiseline, polifenole, tanine, smole, iridoide, triterpenske saponine, gorke materije, manitol, beta-sisterol, eterična ulja, vitamin C, vitamin K, vitamin E…
Veronika se preporučuje za liječenje raznih oboljenja a narocito je djelotvorno sredstvo za otklanjanje kožnih bolesti. Umiruje iritiranu kožu, iscjeljuje rane, liječi ekcem, psorijazu i jedna je od rijetkih biljaka koja može izliječiti i hronične bolesti kože. Radi bolje efikasnosti dobro je kombinovati je sa drugim biljem koje ima slično dejstvo.
Biljka razgon osvježava pamćenje pa je korisna osobama koje često imaju takozvanu “blokadu memorije” te se ne mogu sjetiti inače dobro poznatih imena, riječi i drugih pojmova. Zahvaljujući manitolu (vrsta šecernog alkohola) spriječava stvaranje grumenova proteina a-sinukleina u mozgu (što se dešava kod osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti). Uopšteno povoljno utiče na centralni nervni sistem, ima blago umirujuće dejstvo i otklanja vrtoglavicu.
Kao i mnoge druge biljke gorkog ukusa povoljno utiče na organe za varenje. Podstiče želudac na proizvodnju enzima za varenje i olakšava varenje hrane u crijevima.
Veronika pročišćava krv, utiče na smanjenje nivoa holesterola u krvi, sprječava zakrečenje krvnih sudova, blagotvorno djeluje na jetru, liječi infekciju donjeg urinarnog trakta, reumu, giht i respiratorne bolesti. Čaj od Veronike i Podbjela podstiče iskašljavanje sluzi iz pluća.
S obzirom na ovako dugačak i raznovrstan spisak bolesti, Germani su verovatno bili u pravu, pogotovo kada u obzir uzmemo cinjenicu da su u to vreme bili oslonjeni iskljucivo na narodnu medicinu.
U savremenoj biljnoj medicini Veronika se upotrebljava u različitim varijantama i kombinacijama a čaj od Veronike je u mnogim slučajevima najjednostavnije i sasvim dobro rješenje. Čaj od Veronike priprema se tako sto se jedna mala kašika osušene biljke prelije sa 2,5 dl ključale vode i nakon 5 minuta procijedi.
Rosmarinus officinalis
Ružmarin je grmolika biljka koja potječe iz mediteranskih krajeva, no danas se uzgaja širom Europe i u Americi.
Ime je dobio po latinskim riječima ros (rosa) i marinus (more), u prijevodu “morska rosa”, budući da na njegov rast povoljno utječe morski povjetarac koji prenosi vlagu.
Lišće ružmarina (Rosmarinus officinalis L.) i ekstrakti ružmarina koriste se ne samo kao začini, već i zbog svojih antioksidativnih osobina.
Ružmarin je poznat kao biljka s najjačim antioksidativnim djelovanjem.
Spojevi u ružmarinu koji imaju najveću antioksidativnu aktivnost su karnosolna kiselina, karnosol i ružmarinska kiselina.
Antioksidansi u ružmarinu sposobni su prekinuti proces oksidacije dodajući vodik slobodnim radikalima.
Sadrži jedan do 2,5 posto eteričnog ulja koje nije aktivna komponenta. Karakteristični su fenolski spojevi (karnozol, karnozolska kiselina, rozmanol), derivati cimetne kiseline (ružmarinska kiselina) te flavonoidi (nepetin, nepitrin). List sadrži i triterpene poput uroličke kiseline.
više o ružmarinu
Istraživanja su pokazala da Veronica ekstrakt je pokazao vrhunsku učinkovitost glede zaštitnog učinka protiv oksidativnog stresa. Vrijedno je zabilježiti da, na osnovu razine MDA u određenom vremenu, ekstrakt Ružmarina pokazao se manje intenzivnim antioksidativni učinak od Veronica, ali s duljim trajanjem Ružmarin se pokazao kao učinkovit. Različiti sastavi bilja drugačije djeluju te se smatra da nije dovoljno koristiti samo jednu biljku u zaštioti od oksidativnog stresa.
Miro Ugrenović 