Metabolički putevi koji uključuju mokraćnu kiselinu i homocistein mogu igrati ulogu u nastanku periferne neuropatije kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću , sugerira studija.
Studija „ Periferna neuropatija kod novootkrivenih pacijenata sa Parkinsonovom bolešću “ objavljena je u Yonsei Medical Journal .
Periferna neuropatija je stanje u kojem se periferni živci – oni koji se nalaze izvan mozga i kičmene moždine – oštećuju, što često uzrokuje utrnulost, slabost i bol u tjelesnim ekstremitetima.
Nekoliko studija pokazalo je da je učestalost periferne neuropatije veća kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću nego kod ljudi iz opće populacije. Ovo je posebno upečatljiv među pacijenata koji su uzimali levodopa Bazi terapije – glavni oblik liječenja Parkinsonove – da zadrže simptome pod kontrolom.
Iako su tačni mehanizmi koji vode ka nastanku periferne neuropatije kod pacijenata koji uzimaju ove lijekove još uvijek nejasni, predloženo je da neki metabolički putevi koji uključuju određene vitamine i aminokiseline – gradivne blokove proteina – mogu igrati ulogu.
“Međutim, do danas se malo zna o prevalenciji [periferne neuropatije] kod [pacijenata s Parkinsonovom bolešću bez lijeka]”, napisali su istraživači.
Kako bi na ovo rasvijetlili više, istraživači su krenuli s ciljem procjene prevalencije periferne neuropatije kod nemedicinskih pacijenata sa Parkinsonovom bolešću, kao i identificiranja mogućih metaboličkih putova koji bi mogli biti uključeni u njen početak.
Studija je obuhvatila ukupno 105 pacijenata – 41 žena i 64 muškarca – s novootkrivenom Parkinsonovom bolešću koji nisu uzimali nikakve lijekove za svoje stanje.
Testovi provodljivosti živaca – koji mjere brzinu kojom električni signali putuju duž živaca – izvedeni su na gornjim i donjim ekstremitetima svih učesnika studije kako bi se procijenilo prisustvo periferne neuropatije.
Istražitelji su takođe prikupili uzorke krvi za mjerenje nivoa nekoliko metabolita koji bi mogli igrati ulogu u nastanku periferne neuropatije, uključujući vitamin B12, aminokiselinu homocistein i molekulu antioksidansa mokraćne kiseline.
Od 105 pacijenata obuhvaćenih istraživanjem, 24 (22,8%) imalo je abnormalno nisku brzinu provođenja nerva što je ukazivalo na prisustvo periferne neuropatije. U 20 ovih pacijenata periferna neuropatija zahvatila je i motoričke i senzorne živce smještene u nogama, dok je kod preostale četiri osobe zahvatila samo senzorne (tri pacijenta) ili motoričke živce (jedan pacijent).
Senzorni i motorički živci odgovorni su za kontrolu osjeta i pokreta u rukama, odnosno u nogama.
Tim je također utvrdio prisustvo sindroma karpalnog tunela – stanje u kojem kompresija srednjeg živca, koji prolazi rukom do šake, kod devet pacijenata uzrokuje utrnulost, trnce i slabost u rukama i prstima. Pet od ovih pacijenata imalo je i tipično drhtanje koje karakteriše Parkinsonovu bolest.
Zatim su izmjerili i upoređivali nivoe vitamina B12, homocisteina i mokraćne kiseline u podskupini pacijenata koji su imali perifernu neuropatiju sa onima koji nisu.
Ove analize otkrile su da su pacijenti koji su imali perifernu neuropatiju imali znatno veći nivo homocisteina – 12,6 naspram 11 mikromola po litru ( mcmol / L ) – i mokraćne kiseline (5,3 naspram 4,6 mg / dl) u krvi, u poređenju sa onima koji su to imali nemaju perifernu neuropatiju.
Pored toga, tim je otkrio da pacijenti s perifernom neuropatijom imaju tendenciju da imaju niži nivo vitamina B12 u krvi od onih bez tog stanja – 647,6 naspram 709,9 pikograma po mililitru . Međutim, razlike u nivoima vitamina B12 između ove dvije skupine nisu bile statistički značajne.
“Naši podaci pokazali su potencijalnu ulogu [homocisteina] i [mokraćne kiseline] na [perifernu neuropatiju] kod [nemedicinskih pacijenata sa Parkinsonovom bolešću]”, napisali su istraživači, dodajući da će “daljnje dugoročne studije s većom veličinom uzorka” biti potrebno da se potvrde ovi nalazi.
Miro Ugrenović 