Tretman zonisamidom – odobrenim lijekom za epilepsiju – može smanjiti vrijeme “isključenja” bez pogoršanja nuspojava liječenja kod osoba s Parkinsonovom bolešću , pokazuje nova analiza podataka japanskih kliničkih ispitivanja.
Značajno je da upotreba zonisamida nije povećala diskineziju , nekontrolirane, nevoljne pokrete uobičajene među pacijentima s Parkinsonovom bolešću koji su podvrgnuti liječenju neurodegenerativnog poremećaja.
„Zonisamid poboljšava habanje [vremena] bez pogoršanja diskinezije kod japanskih pacijenata sa [Parkinsonovom bolešću]“, napisali su istraživači.
Rezultati su detaljno opisani u studiji pod nazivom “ Zonisamid poboljšava trošenje kod Parkinsonove bolesti bez pogoršanja diskinezije: Post hoc analiza kliničkih ispitivanja faze 2 i faze 3 ”, objavljenoj u Journal of the Neurological Sciences
Standardni tretman za Parkinsonovu bolest je levodopa i njeni derivati, koji se koriste za nadoknadu gubitka dopamina uočen kod pacijenata sa ovom bolešću. Iako su ovi lijekovi općenito efikasni u kontroli simptoma , s vremenom gotovo uvijek dovode do diskinezije kao nuspojave. Takođe je uobičajeno da ljudi koji se liječe ovim lijekovima doživljavaju vrijeme „isključenja“, kada njihovi simptomi nisu u potpunosti kontrolirani terapijom.
Zonisamid (koji se prodaje u SAD-u pod robnom markom Zonegran i kao generički lijek) je prvobitno razvijen za liječenje epilepsije, ali istraživanja su pokazala da može biti koristan i za osobe s Parkinsonovom bolešću. U Japanu je terapija odobrena za liječenje Parkinsonove bolesti i prodaje se kao Trerief.
Sada su istraživači sa Univerziteta Fukuoka i iz kompanije Sumitomo Dainippon Pharma – kompanije koja je razvila zonisamid – sproveli analizu podataka kliničkih ispitivanja kako bi razumjeli učinak lijeka na vrijeme “isključenja” i diskineziju.
Tim je analizirao podatke za 212 pacijenata koji su učestvovali u jednom od dva japanska klinička ispitivanja, u kojima su učesnici dobijali ili placebo ili zonisamid u dozama od 25 ili 50 mg dnevno tokom 12 nedelja ili oko tri meseca. Prosječna starost pacijenata bila je 63,7 godina, a prosječno trajanje bolesti nešto više od 11 godina. Oko trećine učesnika bili su muškarci. Svi su bili liječeni levodopom.
Analize su pokazale da je, u poređenju sa placebom, 50 mg zonisamida značajno smanjilo vrijeme “isključenja” – u prosjeku za skoro sat dnevno. Ovo poboljšanje je bilo vidljivo u roku od oko četiri sedmice, odnosno oko mjesec dana od početka liječenja, pokazale su detaljnije analize.
Niža doza zonisamida bila je povezana sa blagim smanjenjem vremena „isključenja“, ali razlika u odnosu na placebo nije bila statistički značajna.
Druge analize su pokazale da liječenje zonisamidom, u bilo kojoj dozi, nije značajno promijenilo vrijeme provedeno s diskinezijom u odnosu na placebo. Međutim, pri višoj dozi, terapija je zapravo značajno ublažila diskineziju, što je mjereno Unificiranom skalom za ocjenu Parkinsonove bolesti (UPDRS) dio 4-33, u poređenju s placebom.
„Zonisamid 50 mg značajno je smanjio … rezultat invaliditeta diskinezije u odnosu na početnu vrijednost [početka studije] u 12. sedmici,” napisali su istraživači.
Dalja analiza je pokazala da je udio učesnika koji su doživjeli poboljšanje u vremenu „isključenja“ i značajno ublažavanje diskinezije bio značajno veći među pacijentima koji su uzimali visoku dozu zonisamida, u poređenju sa onima koji su primali placebo (12,5% naspram 2,7%).
Zajedno, ovi rezultati „ukazuju da zonisamid 50 mg poboljšava trošenje bez pogoršanja diskinezije kod pacijenata sa [Parkinsonovom]. Štaviše, zonisamid 50 mg može potencijalno poboljšati diskineziju”, zaključili su istraživači.
Tim je primijetio da ova analiza ima nekoliko ograničenja: provedena je samo na ispitivanjima provedenim u Japanu, a sve analize su bile post hoc – što znači da su osmišljene nakon što su podaci o ispitivanju već prikupljeni.
„Stoga su potrebna dalja istraživanja kako bi se potvrdila generalizacija ovih rezultata“, napisao je tim, ističući posebnu potrebu za još studija o tome da li zonisamid može biti efikasan za ublažavanje diskinezije.
Miro Ugrenović 