Ovaj zloglasni stimulans može poboljšati učenje i pomoći u liječenju Parkinsonove, šizofrenije i drugih neuroloških bolesti.
Svaka droga dobije svoj dan. Morphine ostaje jedan od najmoćnijih tableta protiv bolova ikada otkriven. Kokain je hemijski rođak lidokaina koji ljekara i stomatologija i dalje koristi kao efikasnu lokalnu anesteziju. Čak i demon alkohol, kada se uzme u umjerenim količinama, smanjuje rizik od srčanog udara, osteoporoze, reumatoidnog artritisa i puna papazjanija drugih bolesti.
Sada dolazi nikotin, možda najviše ikad teško optuživana droga.
Ako se potvrđuje u desetinama studija na ljudima i životinjama objavljenih u proteklih šest godina u velikim kliničkim ispitivanjima, nikotin – izdvojen iz svojih svojih štetnih domaćina, duhana, i isporučen u žvakaćoj gumi ili transdermalnom flasteru – može dokazati da je čudo, nevjerovatno efikasan lijek za ublažavanje ili sprječavanje raznih neuroloških poremećaja, uključujući i Parkinsonovu bolest, blaga kognitivna oštećenja (MCI), Touretteov sindrom i šizofrenije. Čak poboljšava pažnju i fokus dovoljno da bi se kvalifikovao kao kognitivni pojačivač. I, oh da, bio je dugo povezan s gubitkom težine, uz nekoliko poznatih sigurnosnih rizika.
Nikotin? Da, nikotin.
U stvari, jedna od svrha nikotina a koja se pokazala uzaludnom je odobrena od strane Food and Drug Administration, prodaje se u apotekama na šalteru, prodaje se potrošačima i podržana od strane mnogih država radi odvikavanja od pušenja. U januaru 2012. godine, šest godina praćena studija na 787 odraslih koji su nedavno prestali pušiti otkrila je da oni koji su koristili nikotinske zamjene kao terapiju u obliku flastera, guma, inhalatora ili spreja su imali isti dugoročni povrat ka pušenju kao i oni koji nisu koristili proizvode. Teški pušači koji su pokušali da ostave bili su zapravo dva puta sa većim šansama za recidiv ako su koristili nikotinski zamjenski proizvod.
I u tome leži zagonetka da ljekari i regulatori će morati da se bore sa obećavajućim studijama o koristi nikotina: kako da odobre lijek vezan za jedan od najvećih javnih zdravstvenih pošasti u svijetu ikada.
“Razumijem da je pušenje loše”, kaže neurolog Maryka Quik, programski direktor programa neurodegenerativnih bolesti na SRI International, neprofitni istraživački institut sa sjedištem u Kalifornijskoj Silicijskoj dolini. “Moj otac je umro od raka pluća.”
Ipak, tijekom godina, objavljene su na desetine studija otkrivajući blagotvorno djelovanje nikotina u mozgu sisara. “Čitav problem sa nikotinom je u tome da se nalazi u cigaretama”, kaže ona. “Ljudi ne mogu da razdvoje ovo dvoje u svojim glavama.”
Prvi nagovještaj prednosti nikotina je došao iz studije objavljene 1966. Harold Kahn, epidemiolog sa Nacionalnog instituta za zdravlje. Koristeći podatke zdravstveno osiguranje od 293.658 veterana koji su služili u američkoj vojsci između 1917 i 1940, Kahn je našao povezanost između pušenja i mortaliteta koja je već postala poznata. U svakom uzrastu, pušači cigareta su 11 puta sa većom šansom da umru od raka pluća od nepušača, i 12 puta većom šansom da umru od emfizema, raka usta, grla, jednjaka, grkljana. Ali usred uobičajeno osumnjičenih, jedan podatak je odskakao: Smrt zbog Parkinsonove bolesti događa se barem tri puta češće u nepušača nego kod pušača.
Nakon gornjeg, istraživači očekuju da će nalazi biti samo statističko odstupanje u podacima Kahna, je već brzo potvrđeno. Hvatanje za konačnu moguću alternativu i nezgodnu ideju da pušenje može imati zdrave koristi, stručnjaci teorišu da u Udruženju pušača umiru mladi od raka, srčanih bolesti i bolesti pluća prije dobi kada bi inače razvili Parkinsonovu bolest. (Neurodegenerativni poremećaj pogađa oko 1 posto ljudi do 60 godina, poraste na oko 4 posto do dobi 80.) Ali druga studija, 1971. godine, epidemiolozi Irving Kessler i Earl Diamond na Johns Hopkins University objavili su studiju u odnosu na istorijat pušenja i života stanovnika Baltimora sa nedavno dijagnosticiranim Parkinsonom sa kontrolama odgovarajuće starosti. Sasvim sigurno, otkrili su da dobijete Parkinsonovu pušači su bili sa mnogo manjom šansom od ostalih stanovnika koji nisu nikada pušili.
Dakle, ono što razara srce, pluća, zube i kožu, ali nekako štiti od bolesti mozga? Godine 1979., UCLA neurobiolog Marie-Françoise Chesselet pokazala je da nikotin povećava nivo dopamina, neurotransmitera bitnih za jačanje pažnje, nagrada i rizik od ovisnosti od igara na sreću do droga. Dopamin također pomaže u kontroli pokreta. Nikotin receptori u striatumu, struktura u blizini centra u mozgu gdje se planira i kontrolišu pokreti, nalaze se u neposrednoj blizini terminala koji reguliše i emituje dopamin. Čak i male doze nikotina stimulira otpuštanje dopamina u striatumu, blokirajući pokrete koji bi inače bili nekontrolisani.
I u tom smislu zašto nikotin može pomoći u liječenju Parkinsonove bolesti. Od 1960-ih, zlatni standardni tretman za bolest je bila levodope droga, također poznata kao L-dopa, dopaminski prekursor koji može prijeći krvno-moždanu barijeru. Ali lijek nije savršen: L-dopa tretman na kraju dovodi do diskinezija, nevoljni pokreti ruku, a ponekad i glave i trupa.
Stavljajući zajedno linije dokaza u nastajanju, Quik se odlučio za liječenje Parkinsonove bolesti u vjeverica majmuna davanjem nikotina. U orijentir 2007 papiru, ona je izvijestila da su majmuni imali 50 posto manje potresa i tikova, i da nikotin je smanjio diskinezije 35 posto lod onih koji su već primali L-dopu. Studije po Quik i drugima koji uključuju štakore, miševe i neljudske primate su našli slične efekte. Ukratko, nikotin čini se da olakšava potrese i tikove izazvane Parkinsonovom, pa čak i poremećaj kretanja izazvan glavnom Parkinsonovom drogom.
Čekanje na dokaze na ljudima
S obzirom na nalaze, moglo bi se razumno pitati koliko je kliničkih ispitivanja kod običnih nikotinskoh flastere ili desni kao preventiva za napredovanje Parkinsonove su objavljene u medicinskoj literaturi. “Kod ljudi, ništa”, kaže neurolog James Boyd Sveučilišta u Vermontu College of Medicine. To će se uskoro promijeniti. Boyd za sada radi dvije takve studije. Prva, počela 2010. godine, je mala, randomizirane na 12-tjedana testiranja dali nikotinski flaster može smanjiti još jedan problem često povezan s Parkinsonovom: impulsivnost.
Zapamtite, Parkinsonova uključuje gubitak dopamina, neurotransmitera koji regulira ne samo kretanja, ali i zarazna ponašanja. Odavno je primijetio da ljudi koji razvijaju Parkinsonove bolesti imaju tendenciju da budu niskog ključa i averziji prema riziku od prosjeka, kao da je njihova urođena razina dopamina je uvijek bili na niskoj razini. Kada su uzeli L-dopu, međutim, neki su razvili strast prema kockanju ili postali seksualni ovisnici. Boyd se nada da nikotin može vratiti takve pacijenate natrag ka kompromisu.
On je ujedno i glavni američki istražitelj za slučajno istraživanje koje je počelo u martu 2012. u Njemačkoj, u suradnji sa:Michael J. Fox Foundation for Parkinson's Research, Parkinson Study Group (PSG), International, Parkinson Fonds Germany GmbH, German Parkinson Study Group (GPS),German Parkinson Society (DPG)Philipps-University Marburg. Kraj studije je bio najavljen za 12 mjesec 2014. ali je studija nastavljena i tarajat će do augusta 2016. sa procjenama podataka u decembru 2016. Sada se provodi testiranje vrijednosti nikotina kao terapeutskog lijeka. Studija ima za cilj da odgovori da li sa običnim over-the-counter nikotinskim gumama ili flasterom se može zaustaviti napredovanje Parkinsonove bolesti. Da bi dobili odgovor, jedna komponenta studija će pogledati da li se hemijski može osloboditi grčenja, uvijanje pokreta kojim je na kraju opterećen gotovo svaki Parkinsonov pacijent uzimanjem L-dope.
Izvan Parkinsonove
Dok istraživači čekaju rezultate Parkinsonovih studija, oni vide nikotinski tretman za druge poremećaje kao dobar.
“Nikotin ima poseban mehanizme kojima može zaštititi moždane ćelije, osim njenog uticaja na dopamin”, kaže Boyd. “Jedna od funkcija nikotinskih receptora je do reguliše ulazak kalcija u ćelije. Prisustvo nikotina povećava količinu intracelularnog kalcija, koji čini da se poboljša ćelijsko preživljavanje. ”
I nikotin može imati antioksidantno dejstvo, koji služi da očisti toksične slobodne radikala koji nastaju kao nusprodukt metabolizma, čime se štiti mozak. U neuroprotektivne efekte nikotina su potvrđene u randomiziranioj kliničkoj studiji 67 subjekta u ranoj fazi Alzheimerove bolesti, gdje je blago smanjena memorije, ali donošenje odluka i druge kognitivne sposobnosti su ostale netaknute. Oni su dobili 15 miligrama nikotiski patch ili placebo na šest mjeseci. Pronađeni su rezultati “značajano nikotin-povezano poboljšanje u pažnji, pamćenju i brzini psihomotorike,” sa odličnom sigurnosti i podnošljivost.
Druge studije ukazuju na to da nikotin može biti efikasan na povećanju pažnje kao metilfenidat (Ritalin) i droge modafinil(Provigil). U 2008. godini, Paul Newhouse, direktor Centra za kognitivne medicinu na Vanderbilt University School of Medicine u Nashville, u odnosu na učinak niza kognitivnih zadataka u 15 auto pacijenata ADHD nosili su bilo 7-mg nikotin patch ili placebo flaster. Nakon samo 45 minuta sa nikotinskim flasterom, mladi i odrasli su bili znatno bolji u inhibiranju impulsa, produženo sjećanje na slike koje su vidjeli.
Čak i ljudi bez ikakvih dijagnosticiranog poremećaja mogu imati koristi od nikotina. Psiholog Jennifer Rusted Sveučilišta u Sussexu u Velikoj Britaniji naziva drogu “najpouzdanijim kognitivnim pojačivačem kojeg trenutno imamo.” Pored poboljšanja vizualne pažnje i radne memorije, nikotin je dokazan od strane Rusted povećava potencijal memorije: sposobnost da se sjeti i provedu prethodne namjere.
“To je mali efekt, možda poboljšanje od 15 posto”, kaže Rusted. “To nije nešto što će imati veliki utjecaj u zdravih mladih pojedinca. Ali mislim da to radi tako što vam omogućava da brže ponovno uspostavite vašu pažnju. “Ukratko, čini se da droga radi posao što pomaže korisnicima isključenim iz irelevantnih nadražaja, tako da važne informacije mogu doći do izražaja.
Sposobnost nikotina u liječenje shizofrenije u studiji u SAD-u, Kanadi i Njemačkoj su pokazala da nikotin poboljšava sposobnost ljudi sa shizofrenijom fokusirajući ih na pažnju i sjećanje na nedavne događaje. Pored toga, potentan antipsihotik haloperidol često izaziva diskinezija, koja 2.007 studija Quik pokazala da nikotina može osloboditi.
Nije to veliki Sotona
Možda najviše iznenađuje da, u studijama Boyd i drugih, nikotin nije izazvao ovisnost ili povlačenje kada se koristi za liječenje bolesti. Ovi nalazi lete u lice ugledu nikotina kao jednom od najvažnijih ovisnosti koje su poznate, ali ta je reputacija izgrađena na mitu. Duhan može biti i ovisnost kao heroin, kao što su neki tvrdili.
Ista studija je pokazala da je potreban sam po sebi duhanski dim AMP sa nikotinom za ovisnost. U 2005. godini, na primjer, istraživači na University of California, Irvine, su otkrili da životinje znatno češće samostalno upravljaju kombinacijom nikotina i acetaldehida, organskom hemijom koja se nalazi u duvanu, nego hemija sama. U 2009. godini, francuski tim je otkrio da kombinovanjem nikotina uz koktel od pet drugih hemikalija pronađenih u duhanu – anabasine, nornicotine, anatabine, kotinina i myosmine – znatno povećao hiperaktivnost štakora u odnosu na sam nikotin.
Ukratko,oni koji i dalje puše nisu nikotin ovisnici. Oni su nikotin-anabasine-nornicotine-anatabine-kotinina-myosmine-acetaldehid-i-ko-zna-šta-drugo ovisnici. To je duhan, sa svojim hiljadama hemijskih sastojaka, koji s pravom zaslužuje naš strah i kao Veliki Sotona od ovisnosti. Nikotin, sam: ne toliko.
Bez obzira na potencijalne koristi i prividne sigurnosti, istraživači poput Boyd žele više dokaza prije nego što će preporučiti nikotinski flaster za drugo osim od FDA-odobren (ali izgleda beskorisnu) svrhu, prestanak pušenja. “Nikotin ima potencijal interakcije lijekova. Može ometati lijekove za krvni pritisak.” kaže Boyd.
Po Quik, dobra strana je jasna. “Ljudi su testirali sve svoje favorite za pomoći u liječenju neuroloških bolesti Parkinsonove i drugih”, kaže ona. “Sada je došlo vrijeme nikotin-a.”
Miro Ugrenović 